Mediji imaju izuzetno važnu socijalizacijsku ulogu kod djece i mladih u oblikovanju percepcije rodnih uloga.
Djeca od vrlo rane dobi upijaju informacije iz različitih medijskih sadržaja – od crtića, reklama i videoigara do društvenih mreža. Često se u tim sadržajima susrećemo sa stereotipnim prikazima muškaraca i žena.
Neka istraživanja pokazuju da su ženski likovi u dječjim programima znatno manje zastupljeni od muških i da se češće prikazuju kao pasivni, emocionalni i usmjereni na fizički izgled. S druge strane, muški likovi prikazuju se češće i prikazani su kao snažni, dominantni te kao osobe koje rješavaju probleme nasiljem ili autoritetom.
-Sama ta činjenica da možemo prepoznati određene zakonitosti u medijskim sadržajima ukazuje da izloženost tim prikazima kod djece formira čvrste stavove o tome što je primjereno u ponašanju dječaka i djevojčica. Na taj način se ograničava njihov emocionalni razvoj i razvoj identiteta, jer se djeca stavljaju u kategorije i kalupe koje vide u medijima-objašnjava Maja Vdović, magistra psihologije.
Poseban utjecaj imaju društvene mreže, koje dodatno intenziviraju percepciju rodnih normi, često kroz trendove i influensere koji promoviraju tradicionalne rodne uloge.
Prikazi rodno uvjetovanog nasilja i emocionalni razvoj
Prikazi nasilja u medijima mogu imati višestruke negativne posljedice na emocionalni razvoj djece i adolescenata.
Istraživanja pokazuju da kod dječaka dolazi do internalizacije nasilnog ponašanja kao načina izražavanja moći i kontrole, što je povezano s medijskim prikazima „kako bi muškarci trebali biti“. To često povećava agresivnost i seksističke stavove jer djeca uče kroz medije da je takvo ponašanje prihvatljivo.
Kod djevojčica, negativni učinci mogu se manifestirati kroz osjećaj straha, bespomoćnosti i smanjeno samopoštovanje. Pojedini medijski sadržaji nasilje čak prikazuju kao romantično ili trivijalno – serije i filmovi namijenjeni adolescentima često sugeriraju da ljubomora ili grubost partnera znači ljubav.
-Umjesto da mediji propagiraju zdrave odnose, djeca usvajaju pogrešne poruke o tome što je prihvatljivo u ljubavnim i socijalnim odnosima-upozorava Vdović.
S psihološke perspektive, izloženost nasilju vodi do desenzitizacije – što više djece gleda nasilje, to ga normalnije percipira, a time se smanjuje empatija i povećava vjerojatnost imitacije agresivnog ponašanja, osobito kod djece koja nemaju razvijen kritički stav prema sadržajima koje konzumiraju.
Kako poticati kritički pristup medijima
Razvijanje kritičkog mišljenja kod djece nije jednostavno, ali važno je početi rano. Medijska pismenost treba uključivati učenje djece kako prepoznati stereotipe, preuveličavanja i dezinformacije te propitivati točnost sadržaja koji konzumiraju.
-Jedan od najvažnijih alata je razgovor i diskusija. Odrasli trebaju poticati djecu da izraze svoje mišljenje o medijskim sadržajima koje konzumiraju. Važno je koristiti sadržaje koji su djeci interesantni i uključiti ih u proces promišljanja, umjesto da im se nameću stavovi-naglašava Vdović.
Također, treba otvoreno razgovarati o teškim temama i ne izbjegavati ih. Djeca i adolescenti tada dobivaju priliku oblikovati vlastite stavove i razumjeti kompleksne situacije, umjesto da informacije traže na internetu ili od vršnjaka, što može dovesti do pogrešnih interpretacija.
-Najvažnije je djeci omogućiti prostor da sama zaključuju i razvijaju stavove, a odrasli trebaju biti model ponašanja. Djeca najbolje uče promatrajući odrasle – način na koji izražavamo mišljenje i kako razgovaramo o raznim temama oblikuje njihov pristup i stavove-zaključuje Vdović.
Ovaj sadržaj sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
mstužićzip.krmedia.hr/ 30.09.2025.
